PALETE kreativni studio
| palete d.o.o. CROATIA 10000 Zagreb hrgovići 99 01 3668 288 01 3668 290 
|
| kolUMna |
|
|
||||||||||||||
| besplatan download |
 e-razglednice |
| virusi |
 |
||
 Poligon za smislenu dvosmislenost Krasan zadatak. Di ćeš boljeg... Al što je to za mene? Frka od bijelog papira (iliti od onoga kad inspiracija nije niti u gradu, a tebi treba sad i tu) meni je davno prestala (hm, da?). Joj što volim zagrade, u njih uvijek nekako legne onaj podsvjesni tekst, one su ko poligon za smislenu dvosmislenost. E sad, glede zadatka, ustvari zadane teme (ta riječ 'zadatak' mi ima malo too much socrealističku primjesu): ”Napiši kolumnu – nešto o nama, o onome čime se bavimo, što radimo, o svom poslu...” Wow! Ako vam to zvuči kao zadana tema, grdno se varate. Zadana tema je uvijek nekako lakši zalogaj (osim ako baš ne moraš pisati o nuklearnoj fizici, a markirao si kad god si mogao sa satova one pure and simple osnovnosrednjoškolske fizike). Ovo nije zadana tema – em je široko, em je u igri emocionalna upletenost. Uvijek ono najbliže ispadne i najteže (pozivam se na onu o frizerki i frizuri, pa na to da od šume ne vidiš drvo i sve slične i približne na temu istu). Ma faca sam ja, mogu ja to dok ne trepnem, samo tako (samopouzdanje je izuzetno bitan čimbenik u ovom poslu, a njegovo treniranje autosugestijom i vizualizacijom najčešći je sport kojim se bavimo. To ga dođe ko obvezne slobodne aktivnosti). A i taj posao zvati poslom nekako je šetnja po oštrici istine. Jer spoj dizajna, marketinga, organizacije projekata, pisanja, fotografiranja, komunikacije s klijentima, financija... to baš i nije samo posao. Često znamo reći da dizajn (koji je zapravo osnovna djelatnost, al toliko usko i nerazdvojivo vezan uz ostale spomenute aktivnosti da bi im svaki brak pozavidio na koherentnosti) nije posao – već način života. To jednostavno možeš ili ne možeš, to je ko da si deklarirani(a,o)... nešto, bilo što – ili jesi ili nisi. Nema muljaže. Funkcionira se tako da službeno radno vrijeme znači da u to doba sjediš u studiju, kraj (fiksnog) telefona, kompjutera i tako to. A u ono ostalo vrijeme isto na neki način šljakaš (riječ u značenju glagola 'raditi') iako uglavnom nisi u studiju. Iščitavaš časopise i knjige, piljiš u jumbo plakate, surfaš po webu, na TV-u gledaš reklame, telope, špice, filmove... Mozak non-stop radi, stalno nešto kontaš, smišljaš, vrtiš po glavi. Ideje ti padaju na pamet na najčudnijim mjestima. Jedno od mojih omiljenih inspirativnih mjesta se nalazi u kupaonici (ali nije nužno). Ova kolumna mi sve više nekako sliči na full svlačenje. Bez pokera – čisto ogoljavanje. Počela sam otkrivati (pomno čuvane) tajne. No, vratimo se napadajima inspiracije. Scena 2 – odeš, recimo, na kavu s frendovima, padne ti na pamet 173. genijalna ideja taj dan i ne možeš se suzdržati da je odmah ne podijeliš s njima. Nakon njihovih blijedih pogleda, a uslijed prosipavanja vlastite genijalnosti, shvatiš da si zabrijao. Te opet pričaš o poslu, te očito genijalna ideja i nije baš tako genijalna. Il im se nije svidjela, il je ne kuže (što je porazno – za tebe, jer su provjereno pametni, vrlo). Sorry ekipa, evo, neću više pričati o tome. Prokletstvo tog posla je što se navučeš... Navučeš se na adrenalin od stotke na sat. Frka i panika šlagvort su koliko god ih se trudio izbjeći. Stalno se hvataju neki rokovi – oni s kampanjom, časopisom, fotkanjem ili čime već. Ubiješ se od posla, prestaneš percipirati smjenu dana i noći, a nakon par puta po, nazovimo ih intenzivnih 24 sata, zadnju noć se ne sjećaš ni kako si vozio doma. Kao da si se negdje ubio od tulumarenja. Nakon toga čitav dan spavaš, pa se dan iza toga javiš svim dragim ljudima koji te dugo nisu čuli (taj dan obično kreneš i potražiti gdje si parkirao auto one noći koja ti se izbrisala iz pamćenja) i već treći dan se uhvatiš kako lupkaš prstima po stolu jer je premirno. I onda shvatiš koliki si ovisnik. Sreća što tu ovisnost još uvijek smatraju društveno prihvatljivom. Zaplet sam odradila, pokazala koje je značenje riječi adrenalin iz naše perspektive. I poanitranje po standardnom i uhodanom receptu – šećer za kraj. Kao i u svim pričama – prolaze dani. Prođe frka i panika, prođe i dan lupkanja prstićima u kojem nastupa ovisnička kriza u nedostatku adrenalina. I onda dolaze oni najbolji dani... Kad uživaš u otisnutom primjerku onog što je nastajalo za vrijeme frke i panike. Kad gledaš TO pun ljubavi, treperiš od sreće kako je zapravo sjajno. A ponosan si do neba. Na sebe i sve ljude koji su ti pomogli u realizaciji. Istina da tada već debelo radiš na nečem drugom (još jedan znak prepoznatljivosti onih koji istinski rade ovaj posao – nikad nema vremena za stvarno dolaženje do daha), ali to je tako. Tako nam je pao grah, složile se zvijezde i upisala sudbina (gdje se već upisuje). Ili vam to ne nalikuje na sudbinu? E, pa mi mislimo da je, i koliko nam god to ponekad bilo teško priznati (prije svega sebi samima) – volimo je baš takvu!  kolUMna PROnatalitetni BRAND ili (psiho)terapija imenomPoligon za smislenu dvosmislenost
|
||
 |
||
home :: IDentitet :: veni.VIDI :: INVENTtura :: NAJ.novije :: INFOdesk
All rights reserved by palete d.o.o., HR - 10000, hrgovići 99, tel: 01 3668 280, 3668 290, e-mail: palete@paletedesign.hr
:: Developed by WEB Marketing ::